Radni naziv https://blog.dnevnik.hr/prijalija

nedjelja, 20.01.2013.

Prvih 30 minuta jednog ženskog jutra

Tko se odluči potražiti ljubav, vjerojatno na početku potrage ne zamišlja sve sjebane verzije o kojima francuzi rade tako dobre filmove. Zamišljamo ( i ja sam u vreći sa svim ostalim mačićima ) američku mainstream verziju s dovoljno drame da prijatelji ne misle da smo dosadni s našom boljom polovicom, a opet dozom stabilnosti uz koju je nemoguće izbjeći siguran kraj. Pardon, sretan.

Svakako ne zamišljamo priču gdje se povremeno nalazite kad nisu oni dani u mjesecu, gdje pijete svatko sa svojom ekipom prije izlaska, dok je u njegovoj, između ostalih cura kojima se on sviđa i njegova neprežaljena bivša. Kad ste zajedno sve sjeda na svoje mjesto, i priča i ruka, ali jebiga niste to zamišljali. Seks je dobar, pa se granica tolerancije na neispunjena maštanja neproporcionalno pomiče u stvarnosti. Ali opet, niste to zamišljali. I dok on, citiram, možda ide i protiv sebe, vi idete protiv njega jer živite u vremenu gdje cure nose hlače ispod dupeta i imaju muda. I da se razumijemo, nisam maštala da mu kuham neka bakina sranja dok čekam da se vrati s pive s dečkima, nisam čak ni zamišljala izlaske i zalaske zajedno dočekane. Ali nisam ni zamišljala smješkanja dok ujutro sa mnom i cimericama ispija lošu kavu koju je napravio sam, a jedna od njih mu potvrdno klima glavom na njegova objašnjenja kako se ne može opustiti kad je neprežaljena tu. Motam cigaretu, lukava u uvjeravanju same sebe da je činjenica što joj jučer nije odgovorio na poruku potvrda da je ta priča gotova.

Treba biti fer i kazati kako ono što ja želim nije fer. U mojoj verziji mi zaista ponekad pijemo odvojeno, ja imam neke priče sa strane, koje trenutačno ne realiziram, ali ih držim kao rezervu za taj prokleti, nabujali ego 21godišnjakinje. Da je slučaj obrnut, isto bi mu predbacivala i postaje sve jasnije da sam u mojoj verziji ja relativno kuja. Šapće mi podsvijest onu vječnu da ni sama ne znam što želim. Pokazujem joj srednji prst zbog pretpostavke da bi uopće trebala to znati. Znam što ne želim i već sam u prednosti.

U međuvremenu, dok ne shvatim ovaj zajebaniji dio, nastavljam priču o vuku zeleno sivih očiju i maloj liji tamno smeđih. Odbijam igrati igrice, znam dovoljno da prepoznam zamku spomenutog ega u ovoj priči. Karma je jedina žena koje se bojim, a gospodičnu energiju previše cijenim da bih je trošila u negativno. Nastavljam iskreno, više manje, s potajnim nadanjem da nitko iz priče ne izlazi sjeban. Svjesna vlastite naivnosti odgovaram na sinoćnju poruku jer još ne želim kraj. Čak ni sretan.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi